Sve više pripadnika rezervnog sastava izraelske vojske odbija da se odazove na poziv – navodno ih je do sada i do 100.000. Neki od njih otvoreno se protive ratu, što postaje sve veći izazov za vladu.
Kolika je važnost rezervista za Izrael, pokazalo se nakon napada Hamasa 7. oktobra 2023. U Izraelu, žene i muškarci do 40. godine nakon redovne službe mogu biti pozvani kao rezervisti, dok oficiri mogu biti pozivani i nakon te dobi.
Prema podacima izraelske vojske, gotovo 300.000 rezervista pozvano je nakon 7. oktobra, a mnogi su ostali u službi mesecima, neki i više puta. Međutim, sve veći broj onih koji odbijaju da se odazovu postaje ozbiljan problem za vojsku i vlast. Iako tačne brojke nisu dostupne, izraelski mediji pišu o najmasovnijem talasu odbijanja u poslednjim decenijama – pominje se brojka i do 100.000 odbijenih poziva.
Neki vojnici su javno objavili pisma u kojima navode razloge za odbijanje, uz podršku drugih vojnika. Među njima ima i pripadnika mornarice, vazduhoplovstva i specijalnih jedinica.
„Otišli smo predaleko“
Većina se, ipak, ne izjašnjava javno. Mihael Ofer Ziv, 29-godišnjak iz Tel Aviva, potpisao je jedno takvo pismo i rekao za studio ARD da se više neće odazivati na pozive. Već krajem 2023, kada su izraelski vojnici ubili trojicu otetih talaca, osetio je da učestvuje u pogrešnom ratu.
„Jedan od ciljeva bio je oslobađanje talaca. Upozoravali smo da vojni pritisak ugrožava taoce. Kada su trojica talaca ubijena – mladići sa belom zastavom, koji su dozivali pomoć na hebrejskom – to je bio dokaz. Na njih je ipak pucano. To je za mene bio alarm“, kaže Ziv.
„Niko nije odgovarao. Pomislio sam tada da verovatno postoje slični slučajevi u kojima su žrtve Palestinci u Gazi – ali za koje nikada nećemo saznati. Otišli smo predaleko. Radimo stvari koje ne možemo više opravdati. Zato sam potpisao pismo.“
Zabrinutost za taoce
Mnogi koji danas odbijaju službu smatraju da nastavak rata, koji je obnovljen 18. marta posle primirja, neće doneti oslobađanje 59 preostalih talaca – već ih stavlja u još veću opasnost.
Izraelske snage oslobodile su svega osmoro talaca oružanom akcijom, dok je tokom primirja pušteno njih oko 150. Međutim, pronađena su i tela mrtvih talaca – neki su poginuli u izraelskim napadima, a neke su ubili teroristi.
„Sivo“ i principijelno odbijanje
U javnosti se sve češće govori o „sivom odbijanju“ – reč je o vojnicima koji ne govore javno o razlozima i nisu nužno politički motivisani. Neki su jednostavno iscrpljeni, psihički pogođeni ili imaju ekonomske razloge – mnogi su, prema istraživanjima, izgubili prihode nakon 7. oktobra.
Postoje i oni koji rat odbijaju iz principa – smatraju da je potpuna pobeda nad Hamasom nerealna, a da su patnje stanovništva Gaze prevelike.
Takav je i stav Nadava Vajmana, direktora nevladine organizacije „Prekidanje ćutanja“, koja beleži svedočenja bivših vojnika protiv okupacije palestinskih teritorija.
„Mnogo je osvete, razaranja. Vojnici su nam govorili da im je naređeno da se osvete – da uništavaju sela, da ubijaju. Znamo da ubijamo i sopstvene taoce, da sprečavamo isporuku pomoći – to je kolektivno kažnjavanje civila“, kaže Vajman. Navodi da izraelska vojska gađa bolnice, ambulantna vozila, humanitarne radnike. „Ubili smo 15 članova sanitetskih ekipa u južnoj Gazi.“
Rastuća nervoza vlasti
„Kada sve to sagledate, vidite da se ne vodi borba protiv Hamasa, već se produžava rat u Gazi. To je rat koji štiti Netanjahua od zatvora“, tvrdi Vajman.
„Za koga ubijamo? Za ovu ekstremno desničarsku vladu. Njeni članovi žele da ponovo nasele Gazu i da uklone tamošnje stanovništvo. To je užasan zločin.“
Iako vojska ne objavljuje tačan broj onih koji odbijaju službu, ton premijera Netanjahua ukazuje na zabrinutost. Nedavno je rekao da je reč o glasnoj manjini – „anarhistima koje podržavaju strane nevladine organizacije“, koristeći poznati narativ za diskreditaciju neistomišljenika.
